Suvomesnati proizvodi Vukajlović – proizvodi s ukusom Hercegovine!

Bojan Vukajlović iz Trebinja, uz pčelarstvo, koje je generacijama bilo hobi njegove porodice, počeo je proizvodnju kobasica i suhomesnatih proizvoda.

Da proširi očevo poljoprivredno gazdinstvo i započne novu proizvodnju, kaže, natjerali su ga turisti, koji su na putu do vinarija i trebinjskih restorana, kod njega kupovali med.

Raspitivali su se i za druge hercegovačke proizvode, a često, da, možda, nemamo, suvo meso.

Sjećam se čovjeka iz Tivta koji je pitao za suvo meso. Rekao sam mu da nema, ali da će biti i tako je počelo, priča on.

Poslije meda suvo meso

Bojan je imao stari, porodični recept, ali je znao da ga mora doraditi da bi to bio novi brend Vukajlovića.

Bio sam svjestan da ću, prije svega, morati održati kvalitet, ali i obezbijediti stalnu isporuku proizvoda. Prvi korak mi je bilo renoviranje stare sušare na Koritima, da bih dobio veći prostor za sušenje mesa. Onda sam u donjem spratu porodične kuće napravio komore za sazrijevanje, rashladne komore, liniju za pakovanje, sve što je potrebno, navodi on.

Kaže da mu je dio opreme stigao i iz Feniksa iz Amerike, a kada je sve opremio shvatio je da mu treba dobro meso, koje nabavlja u cijeloj Hercegovini.

Pročitajte još… Federacija BiH bira najbolji med

Vukajlovići proizvode suvi vrat, pečenicu, slaninu i kobasice.

Gorička kobasica

Imamo „goričku kobasicu“, nazvanu po dijelu Trebinja gdje živim, čajnu i domaću tradicionalnu kobasicu „đevenicu“. Ona se pravi od mesa koje se ne melje nego sjecka, a u nju po orginalnom receptu ide samo svinjetina, priča Bojan.

Za „goričku kobasicu“ objašnjava da je specifična po tome što se u nju stavljaju začini karakteristični za južne krajeve, lovorov list, ružmarin i bijeli luk. Osnova svih kobasica je porodični recept Vukajlovića koji je Bojan doradio obilazeći velike i poznate proizvođače suhomesnatih proizvoda u Hrvatskoj, Crnoj Gori, a nije zaobišao ni Srem. U Vojvodini je dobio recept za čajnu kobasicu „folksdojčerku“.

To je stari recept vojvođanskih Nijemaca bez vještačkih primjesa i aditiva sa prirodnim svježim začinima. Napraviti kobasicu nije nikakav veliki problem, a običnu od one vrhunskog kvaliteta i ukusa dijele samo sitnice, navodi on.

Kaže da mu je veoma bitna rasa svinje, kako je hranjena i na koji način je zaklana.

Bitna je i obrada mesa, temperature prilikom tranžiranja, mljevenje, začini da li su prirodni, domaći. Na sušenje kobasice, takođe, utiče više faktora. Da bi proizvodi uvijek imali isti kvalitet mora se paziti na temperaturu, vlažnost i protok vazduha. Kobasica se suši 21 dan, ali se odmah ne jede. Tada je suva, ali nije zrela, zato je treba ostaviti još dvije sedmice da kvalitetno zri, objašnjava Bojan.

Sjeća se i djetinjstva, svoga dede iz čije sušare je izlazilo najbolje suvo meso u kraju.

Tako se, bar, pričalo u komšiluku. Bio je i poznat po urednosti kada radi oko mesa, kaže Bojan, koji je staru tradiciju obnovio prije tri godine.

Djeca najbolji žiri

Vukajlovići svoje proizvode ne izlažu na sajmovima, niti idu na takmičenja. Kažu da su im najiskreniji žiri djeca koja se, kad probaju njihovu kobasicu, ne zaustavljaju na samo jednom parčetu. Zadovoljni su i saradnjom sa „Hercegovačkom kućom“ u Trebinju koja traje već drugu godinu. Smatraju da je otvaranjem ovog objekta data šansa malim proizvođačima. Proizvode im, pričaju, kupuju uglavnom, stranci.